Radio Student Radio koji (ni)je za svakoga!
U prošlotjednoj Kulturizaciji gostovali su Ana Sladetić i Branimir Štivić, umjetnici i izlagači na ovogodišnjem sedmom izdanju Device Art Festivalu. Radi se o festivalu umjetnosti, robotike i novih tehnologija u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti.
Piše: Martina Vidaić
Otvoreno je novo, sedmo po redu izdanje Device_art festivala umjetnosti, robotike i novih tehnologija u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Projekt je osmislio i organizirao KONTEJNER, biro suvremene umjetničke prakse. Festival donosi uzbudljiva iskustva i nove poglede na naprave, gadgete i strojeve koji nas okružuju, provociraju, smiruju i iritiraju, stoji u najavi izložbe. Festival je otvoren 23. studenog, a traje do 19. prosinca. Među izlagačima se nalaze i radovi umjetnika Ane Sladetić i Branimira Štivića koji su o njima govorili u Kulturalizaciji na Radio Studentu.
Ana Sladetić Šabić dolazi iz Iloka, a trenutno živi u Samoboru. Također, kao docentica predaje na fakultetu u Osijeku. “Moji radovi su većinom vezani multimedijski odnosno uz propitivanje percepcije promatrača umjetničkog djela na različite načine. Od kemijskih procesa termokromatske boje koja je aktivna na dodir, zatim hidrokromatske boje koje su aktivne na vodu i električne boje.”, kaže Ana. Ističe i kako voli spajanje nespojivog te miješanje tradicionalnih oblika poput crteža i slike s netradicionalnima.
Branimir Štivić je novomedijski umjetnik iz Vinkovaca koji trenutno studira na diplomskom studiju Animirani film i novi mediji na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. “Ovaj rad koji ću predstaviti na Device Artu se bavi s disanjem i medijalnošću samog zraka kao medija koji omogućava i zvuk i sliku te se bavi temom disanja i uronjenosti u zrak i atmosferu.”, objašnjava Branimir. Ovo je njegova prva suradnja s Kontejnerom koji je producirao njegov rad. Na radu kaže radi već neko vrijeme, a tema je to kojom se bavi još od diplomskog rada.
Ana ističe važnost samog Kontejnera kao biroa suvremene umjetničke prakse upravo zato što promiče jednu marginu suvremenosti to jest spaja znanstvene, u ovom slučaju robotičke medije s onim umjetničkima. “Predstavljam rad koji je u mediji goblena. Goblen je dakle nešto iz tradicionalne umjetnosti koju programiram i tako spajam taj neki rubni marginalizirani dio. Mislim da je Kontejner jedna vrlo važna institucija koja omogućuje nama umjetnicima da propitujemo takve umjetničke prakse.”, dodaje Ana.
Branimir je do sada izlagao svoje radove u Galeriji Ateljea Žitnjak i na Zez festivalu, a oni se uglavnom temelje na zvuku. “Počinjem većinom od zvuka i propitkujem samu fizikalnost zvuka. Kako taj zvuk nastaje i različite načine kako ga reproducirati kroz neke druge medije. U Ateljeu Žitnjak sam predstavio jedan rad koji se bavio neuronskim mrežama i umjetnom inteligencijom odnosno dobivanju zvuka iz takvih algoritama, a većinom u radu koristim tehnologiju i programiranje kako bi realizirao neke od ideja koje dolaze”, objašnjava Branimir.
Anini radovi najčešće istražuju društvene fenomene i kako je i sama naglasila povezuju tradicionalnije oblike umjetničkog izražavanja sa suvremenim tehnologijama. Njeno istraživanje počelo je doktorskim radom na slikarstvu dok je istraživala što se nova može dogoditi na tehnološkom postupku u slikarstvu. Tada ju je zainteresirala termokromatska boja koja se stabilizirala na originalni akvarel na papiru. Podijelila je i anegdotu kako je došla na ideju goblena.
“Kad je bila izolacija i kad je bilo samih potresa i uopće skučenosti u tuđi dom dakle obično obiteljski na zoomu sam održavala vezu sa svojim studentima na faksu i onda bi skidala goblene sa zidova dok bi održavala nastavu. I onda si mislim pa zašto to radim uopće zašto mičem goblene koji su moji vezli i to je toliko ambiciozan rad. Jedan predan rad po satima i satima provedenim na jednom goblenu i mislila sam da bi to moglo biti zanimljivo i od toga sam krenula. I od toga kako u biti naše nove navike tipa dezinfekcija ruku, održavanje distance i uopće percepcija našeg tijela u prostoru na koji smo se navikli i sada uključili nošenje maske i tako. Mislila sam zašto to dvoje ne spojiti i odlučila sam programirati goblen gdje je u biti jedan goblen doslovce ispušta dezinfekcijsko sredstvo kad mu se približe ruke, drugi mjeri distancu, a treći detektira samo tijelo u prostoru.”, prisjeća se Ana.
Ana je pri ovom tehnološkom dijelu oko matičnih ploča imala pomoć programera dok je Branimiru tu pomogla diploma iz programiranja. Ipak, Branimir naglašava kako tehnologija samo dijelom inspirira te uglavnom samo pomaže u realizaciji, a ne samom zamišljanju ideje. Iako na prvi pogled Anin i Branimirov rad nemaju ništa zajedničko oboje koriste neke tradicionalne elemente. Branimira je tako inspirirala tradicionalna izrada instrumenata koju je primijenio i na svoj rad, Mijeh.
“Zanimljiva mi je trska kao biljka od koje su se prije izrađivali instrumenti jer je ona šuplja i ima spremnike sa zrakom od kojih sam izrađivao piske koji reproduciraju zvuk pokretanje zračnom turbinom, a sama reprodukcija zvuka se događa na osnovu disanja izvođača ili promatrača”, govori Branimir.
Njegov Mijeh može se pogledati do zatvaranja festivala 19. prosinca kada će Branimir izvesti i performans odnosno zasvirati ga.
