Iza nas je zanimljiva teniska sezona nakon koje je Novak Đoković još jednom završio prvi, ali broju 1 su nekoliko puta zaprijetile mlade nade poput Nijemca Zvereva i Rusa Medvedeva. Svoj boom ove sezone ostvarili su dva mlada talenta Talijan Sinner i novi Nadal – španjolski tenisač Carlos Alcaraz. Idemo Grand Slam po Grand Slam da vidimo što se sve događalo ove godine.
Piše: Ivan Lukač
Australian Open (AO)
Kao i svake godine sezona počinje u Australiji. Kralj Australije po deveti put postao je Đoković. U finalu je bio siguran dobivši Medvedeva s 3:0 u setovima te je time najavio početak apsolutne dominacije ove godine. No prva priča Australije bio je drugi Rus Aslan Karatsev, trenutno 18. reket svijeta. Godinu je započeo na 112. mjestu, a onda ga je krenulo. U svom premijernom nastupu na Grand Slamu ušao je u polufinale AO gdje ga je zaustavio Đoković. Prvi je debitant u Open eri koji je došao do polufinala. Mjesec dana kasnije osvojio je prvi naslov u Dohi i dokazao da nije bio samo senzacija jednog turnira. Godinu je uspješno započeo Ivan Dodig koji je u paru sa Slovakom Polašekom uzeo svoj peti Grand Slam naslov u karijeri.
Roland-Garros
Četiri mjeseca stanke bilo je između dva Grand Slama, a u međuvremenu smo se zabavljali s raznim turnirima i sa četiri Mastersa. Prvi turnir iz serije Masters 1000 igrao se u Miamiju, a do naslova je došao Poljak Hurkacz. U finalu je bio bolji od talijanskog wunderkida (ili kako god se to kaže na talijanskom) Jannika Sinnera. Bila je ovo godina u kojoj je Sinner konačno opravdao sve priče o svom velikom talentu. Mlad je, ima samo 20 godina te ima velikih oscilacija u igri (loš prvi servis), ali je trenutno 10. reket svijeta sa četiri osvojene titule ove godine i finalom Mastersa u životopisu. Najmlađi je u top 10 igrača svijeta, a u 2022. cilj mu je popraviti rezultate na Grand Slamovima.
Monte Carlo je osvojio Grk Tsitsipas, Madrid Zverev, a u Rimu smo dočekali susret titana u finalu, Nadala i Đokovića. Bolji je bio veliki Španjolac. Svi nabrojani Mastersi su bili uvod za drugi Grand Slam sezone. Na francuskoj zemlji vidjeli smo fantastično finale između Đokovića i Tsitsipasa. Imao je Grk 2:0 u setovima, a onda se Nole smirio ubacio u brzinu više i preokrenuo na 2:3 za svoj drugi naslov u Francuskoj nakon 2016. Bio je to pomalo čudan turnir s obzirom da dosta favorita nije opravdalo svoju ulogu. Pa smo tako nakon prvog kola ostali bez Rusa Rubeleva, Austrijanca Thiema, a nakon drugog bez domaćeg predstavnika Monflisa i iskusnog Španjolca Bautiste Aguta.
Svjetla reflektora na početku turnira bila su usmjerena prema japanskoj tenisačici Naomi Osaki koja je zbog navodne depresije odbila davati izjave za medije te se zbog toga povukla. Brojne su bile reakcije u svijetu tenisa zbog tog poteza Japanke, ali ponajbolji komentar njenog bojkota dao je Nadal koji je izjavio da bez medija i navijača ona ne bi bila tu gdje jest.
Wimbledon
Nakon godinu dana pauze najveći turnir na svijetu ponovno se igrao na svetoj engleskoj travi. Par tjedana prije dočekali smo i veliki uspjeh Marina Čilića. Nakon stvarno loše prve polovice sezone, Marin je eksplodirao u Sttugratu i osvojio svoj 19. turnir u karijeri. Ono što smo svi znali potvrđeno je na Wimbledonu, a to je da su Mektić i Pavić doktori tenisa. Sigurno, mirno i rutinski najbolji par svijeta uzeo je najbitniji teniski trofej. U pojedinačnoj konkurenciji bilo je svega. Tsitsipas je glatko ispao u prvom kolu od nekadašnje velike američke nade Tiafoea. Čilić je odigrao „čilićevski“. Imao je 2:0 u drugom kolu protiv Medvedeva, a onda je Marin ušao u svoju zonu i rutinski ispustio to vodstvo protiv danas drugog igrača svijeta.
Željno smo čekali Fed-exov povratak na Wimbledon, a njegova bajka stala je u četvrtfinalu kada ga je Poljak Hurkacz pomeo s 3:0. Zanimljivo, Federeru je ovo bio tek treći poraz s 3:0 na londonskoj travi, a prvi nakon 2002. i poraza od Marija Ančića. Također prvi put je izgubio set sa 6:0. Prvi put u povijesti finale je sudila žena, a ta čast pripala je Hrvatici Mariji Čičak. Finale je bilo jednosmjerna ulica. „Pustio“ je Đoković Berrettiniju prvi set da bude malo zanimljivije, a onda mu je u slijedeća tri objasnio kako stoje stvari. Bio je to Noletov 20. Grand Slam naslov te se izjednačio na vječnoj listi s Nadalom i Federeom. Bila mu je to osma titula nakon 30. rođendana te je u toj kategoriji također rekorder. Drugi je Nadal sa šest, treći su Connors i Federer sa četiri. Sljedeća destinacija: Tokio.
Olimpijske igre Tokio
Prije Tokija spomenimo jedini hrvatski ATP turnir, naravno onaj u Umagu. Solidan turnir odigran je na istarskoj zemlji, a ostat će upamćen po tome što je svoju prvu ATP titulu osvojio Carlos Alcaraz. Mladi je Španjolac (2003. godište) Croatia Open osvojio poprilično uvjerljivo. Alcaraz ima sličan stil Nadalu te mu mnogi predviđaju veliku karijeru. Prošlog tjedna osvojio je i Next Gen te iz turnira u turnir dokazuje koliko je dobar, prije svega mentalno. A sada Tokio…
S nikad više pozornosti nismo pratili olimpijski teniski turnir. Hrvatska je imala velike šanse doći do svoje treće medalje u parovima, a na kraju smo došli do njih četiri. Mektić i Pavić uvjerljivo su najbolji par svijeta, a ubojiti Davis cup par Čilić-Dodig još su jednom dokazali da kad igraju zajedno jednostavno su predobri. Za Pavića i Mektića znali smo koliko su dobri, ali kod Čilića i Dodiga se vidjelo kako su rasli kako je turnir odmicao. Po prvi put u povijesti finale parova igrali su dva para iz iste države. Kumovi ipak nisu mogli protiv najboljih na svijetu, ali nije ni bitno kako god da je završilo Hrvatska je imala zlato i srebro. Čilić je na turniru u Tokiju pokazao čudesnu želju i snagu. Njegove proslave, pogotovo nakon što su izbacili Britance, dokaz su koliko mu sve to znači. Često kritiziran zbog svoje mrnjave igre (pa i u ovom tekstu), ali Mrnja u karijeri ima US open, finale Wimbledona i AO, Masters titulu, nastup na ATP finalsu, Davis Cup i Olimpijsku medalju. Od svih aktivnih igrača Marin Čilić je peti po broju osvojenih titula. Više od njega ima samo velika četvorka. Solidna karijera.
Uređaji za hlađenje, boce s kisikom, nemoguće sparine i vrućine te svađe sa sudcima obilježili su turnir u singlu. Zlato je unaprijed bilo upisano Đokoviću, ali nešto se pitalo i Zvereva. Izgledalo je kao da Đoković lagano ide u finale, a onda se Zverev probudio i ohladio Đokovića i kompletan teniski svijet te ušao u finale gdje na kraju uzeima zlato u meču protiv još jednog Rusa Kachanova.
US Open
Kao i u Tokiju i na US Openu unaprijed je titula dodijeljena Đokoviću i kao u Tokiu scenariji se ponovio. Medvedev je do prvog Grand Slam naslova stigao sa samo jednim izgubljenim setom, a taj set pripao je nizozemskom kvalifikantu de Zandschulpu kojeg je Medvedev izbacio u četvrtfinalu. U prvom kolu Marin Čilić predao je meč prvi put u karijeri, a glavni ždrijeb izborio je i, sad već legendarni, Ivo Karlović, ali bolji od njega bio je Rublev. Pobjednik Umaga, Alcaraz, postao je najmlađi četvrtfinalist nekog Grand Slama u Open eri. Andy Murray se vratio na US Open i pružio dobar otpor Tsitsipasu, ali Grk je slavio s 3:2. Meč je ipak obilježila stanka od deset minuta jer je Grk morao obaviti nuždu, na što je Murray poludio jer mu nije bilo jasno što toliko dugo radi. ATP je uveo pravilo da igrač za nuždu ima tri minute tako da u budućnosti više nećemo gledati takve scene. Sve u svemu, zanimljiv turnir na kojem je Medvedev zaustavio Đokovića da uzme rekordni 21. naslov.
Završnica
Postgrandslamovska depresija je nešto što svaki ljubitelj tenisa proživljava, ipak ove godine je bilo zanimljivih trenutaka. Marin Čilić otišao je u Rusiju i osvojio je. Izgubio je finale Moskve, ali zato je tjedan dana kasnije uzeo St. Petersburg za svoju 20. titulu u karijeri. Đoković je na Masters u Pariz došao s jednim ciljem – uzeti rekordnu 37. titulu. To je i napravio uz ponešto muke protiv Hurkacza u polufinalu i u finalu protiv Medvedeva kojem se osvetio za US Open. Najdosadniji turnir na svijetu ove godine igrao se u Torinu. Naravno mislim na ATP finals koji je ove godine otišao u ruke Zverevu. Bio mu je to šesti naslov u 2021. što ga čini igračem s najviše titula ove sezone. ATP bi trebao promijeniti format završnog turnira. Ovaj način s osam najboljih svrstanih u dvije grupe je dosadan i neatraktivan. Na svakom izdanju dođe bar do dva meča koja ne odlučuju o ničemu. Jedna od boljih opcija svakako bi bio knockout sistem gdje je svaki meč bitan, a samim time svaki bi bio atraktivan.
Pred nama je Davis cup. Svjesno ću izostavit komentar na natjecanje koje je nekad bilo omiljeno, ali koje je uništeno, kao i mnogo lijepoga u sportu, zbog novca.
Zaključak
Iza nas je jako zanimljiva sezona u kojoj su igrači poput Zvereva, Medveda i Tsitsipasa pokazali da sada definitivno spadaju među sam vrh, a tek ulaze u najbolje godine. Ipak još će puno truda morati uložiti da sruše Đokovića koji je godinu po rekordni sedmi put završio na vrhu. Nole je na dobrom putu da postane najbolji po broju osvojenih Grand Slamova. U sljedećoj sezoni bit će zanimljivo pratiti nastavak razvoja Alcaraza i Sinnera. Treba vidjeti mogu li Ruud i Hurkacz ostati u TOP 10 i može li konačno Zverev napasti titulu na najvećim turnirima.
Za 2022. svi teniski fanovi imaju istu želju. Vidjeti još jednom veliku četvorku na Grand slamu. Nadajmo se da bez obzira na sve ozlijede, viruse i doze da ćemo ipak dočekati njihov završni obračun.